Osnovna škola "Anž Frankopan" Kosinj

ANŽ VIII. FRANKOPAN BRINJSKI 
  (oko 1458.- oko 1521.g.) 

Povijest Brinja i okolice, s kraja 15. i početka 16.st., teško bi bila zamisliva bez uloge koju je knez Anž Frankopan ovdje odigrao. U brojnim ispravama koje su izdavane u njegovoj kneževskoj kancelariji gotovo neizostavno se nalazi podatak da je to pisano „ va Brinjah „. Dok su drugi Frankopani često mijenjali svoja sjedišta od Krka do Tršca na Korani i Cetine pa do Ozlja na Kupi, Anž je najčešće stolovao u Brinju otkuda je upravljao svojim nasljednim dijelom Frankopanske državine.

Njegovo ime Anž izvedeno je iz talijanskog (venecijanskog) Angelo (Angelus). Često ga se oslovljava i sa Ivan Frankopan. On je osmi po redu zabilježeni knez Ivan, koji je prozvan Anžom. Mjesto rođenja nije nam poznato, ali zmamo da se je rodio od od majke Jelže i oca Bartola IX. Frankopana (1416 - 1461). Bio je jedan od brojnih unuka Nikole - Mikule IV., moćnoga kneza i hrvatskog bana. Prema nedovoljno utvrđenim podacima imao je brata Nikolu VI. Tržačkoga (? - 1523) , sudionika Krbavske bitke 1493.g., tragičnoga događaja u hrvatkoj povjesti, koji je u bitci zarobljen, a kasnije je iz turskog zatočeništva izbavljen otkupninom. O Anžovoj sestri Jeleni znamo samo ime, dok se sestra Doroteja udala za kneza Karla Krbavskog koji je u drugoj polovici 15.st. spomenut u svojem gradu Počitelju, južnije od Gospića i Komiću kod Udbine.
O Anžu Frankopanu Brinjskom iz mladih dana nema pouzdanih podataka. Također nisu posve sigurne godine rođenja i smrti. Podatke oronalazimo tek od vremena kad je naslijedio oca Bartola te preuzeo njegove obveze. Potpisnik je povelja koje se tiču uglavnom njegova darivanja pojedinaca, crkva i samostana. Prema Vjekoslavu Klaiću, taj niz isprava počinje 1465.g. kad je zabilježeno da knez Anž sjedi „u našem tvrdom gradu Brinju „ ( „...in castro nostro Brinje...“) , što bi trebalo značiti u Sokolcu. Iz godine 1475. postoji Anžova brinjska darovnica upućena Dori Farkašić iz Kreščića, istočinje od Velike Kladuše, kojom joj daruje tvrdi grad Podzvizd u tom kraju.
Iz toga doba potječe i njegova potvrda o darivanju crkve sv. Marije i augustinskog samostana u Brinju. Ista isprava spominje darovanje zemlje i kmetova, što redovnike obvezuje na služenje misa za Anžove pretke, poglavito za njegova oca kneza Bartola čiji se grob nalazi uz oltar u današnjoj brinjskoj župnoj crkvi.
U osobi ugarsko-hrvatskog kralja Matijaša Korvina imao je knez Anz Anž VIII. Brinjski, a i drugi Frankopani, opasnog neprijatelja. Kralj Matijaš Korvin stolovao je u Budimu, i želio je u svojoj vlasti imati Brinje, kao i u ono vrijeme važnu cestu koja je od Modruša preko današnje Kapele (onda zvanoj Gvozd), vodila u Senj. Godine 1479. knez Anž više ne stoluje u Brinju jer njime upravlja kraljev kaštelan. Možemo pretpostaviti da je svoje prognaničke godine proveo u Kosinju. Godine 1492. pošto je dvije godine prije toga umro kralj Matijaš, kneza Anža opet nalazimo u Brinju, gdje 12.kolovoza iste godine izdaje glagoljsku ispravu kojom obdaruje Martina ( Matijaša  ) Čubranića nekim zemljama oko grada Ilovika kod Brinja. Godine 1295., ispravom napisanom u Brinju, knez Anž je darovao zemlju i kmetove pavlinskom samostanu na Kapeli ( sv. Mikule na Gvozdu). Iste godine novom darovnicom daruje pavline zemljom u Mokrom, a one u samostanu sv. Spasa u Senju, selom Mali Prokičci. Knez Anž s Jurjem Kosinjskm 1499.godine zamjenio je Zahumlje za Kosinj. U ispravi se spominje da je Zahumlje dio Anžove Brinjske gospoštije, u kojoj se naselja Bitoranj, Jesen, Selca i Krakar

Kraj 15. i početak u 16. stoljeća obilježeni su sve češžim turskim vojnim i pljačkaškim nasrtajima na Hrvatsku. Poput svoga nećaka knez Ivana Karlovića i nekih drugih hrvatskih velikaša, i knez Anž je, radi zaštite vlastitog života i imovine, prihvaćao tursku vlast. To se obično očitavalo u tome da je Turcima plaćao danak odnosno svojevrsni porez.

Prema dostupnim povijesnim zapisima smrt  kneza Anža Frankopana datira se između 1514. i . 1520. godine. Za sobom je ostavio sinove Vuka I. i Krstu I. te kćer Katarinu. Njegovo posljednje počivalište također je nepoznato,  jer nije naveden u popisu petnaestak Frankopana čiji se grbovi nalaze,  u crkvama u Zagrebu, Senju, na Trsatu, Košljunu na otoku Krka, u Sveticama kod Ozlja, na Modrušu i u Brinju.